|
|
ja sam ovisnica...ovisna sam o ljubavi. ovisna o tom osjećaju zaljubljenosti, sreće, zanesenosti ... obožavam taj osjećaj. zaista nema ništa ljepše nego kada nekoga voliš i kada ti netko uzvraća ljubav. kada ga osjećaš i kada nije tu. kada možeš osjetiti miris njegove kože čak i kada ti nije blizu. kada možeš osjetiti tu ljubav koja je tako steže u grudima kada pomisliš na njega...ah ta ljubav:))
Ispod ove čahure se krije jedno sićušno, slabašno i krhko biće koje zove u pomoć. Nije mu lako priznati da treba pomoć ali žudi za njom, sigurno žudi. To biće je tvrdoglavo, nosi nekakvu masku jake i sposobne djevojke koja se ne boji ničega, ali boji se. Najviše se boji biti povrijeđena, na ovaj ili onaj način. Boji se pokazati da je slaba i boji se potražiti pomoć. Čak onda kada je i dobije, ne može prihvatiti da ju treba. Ne može prihvatiti da sve to ne može sama jer je još premlada da ju tako velike brige more. Ona jako puno osjeća, i plaši se tih osjećaja jer su toliko snažni da ne zna šta bi bilo s njom da ih mora opet iznova zatomiti. Ona voli osjećati, osjećaji su najvažniji i najljepši dio nje. Bez njih ne bi znala živjeti. Ona sve jako intezivno proživljava, bilo lijepo ili ružno. Voli ona te osjećaju, samo joj ponekad teško padaju!
Dobro je kad u životu ...ja imam tebe...
za nesto se boriš,
rukama stvoriš.
Dobro je kad u životu
nekoga voliš, neko te voli.
Dobro je kad u životu
neko te sluti, ti nekoga slutiš,
ali je najbolje kad u životu
imaš nekog s kim možeš
ovako da šutiš!!
Čudno je kako se sudbina umiješa u naše živote.Zamišljam što bi bilo da te godine nisam otišla na Vir, da ga nisam te večeri upoznala.Što bi bilo da jedne večeri nije sjeo pored mene i uhvatio me za ruku.Prvi put smo se poljubili na toj klupici, kad je noč već pala i mjesec obasjao more uz zvuk valova i miris borova... Tada nisam niti sanjala da bi on mogao biti taj kojeg ću toliko voljeti, koji će toliko promijeniti moj život, koje će i mene isto tako voljeti, koji će mi biti oslonac u svemu i koji će doprijeti do mene kao nitko drugi...Imali smo svojih uspona i padova, teških i prekrasnih trenutaka, čak smo i prekinuli ali sudbina nas je opet spojila. Ne znam šta bi bilo da nije...Bojim se uopće razmišljati o tome. Taj prekid je učvrstio našu ljubav, poboljšao naš odnos, povezao nas na nekoj još i višoj razini. Zahvalna sam da imam takvog čovjeka uz sebe. Čovjeka koji je pošten, pažljiv, skroman, požrtvovan, nesebičan, osjećajan a opet čvrst oslonac. Kad god padnem znam da će on biti tu i pružit mi ruku, znam da će me zaštiti kada god mi je zaštita potrebna, znam da i kada sam sretna da mogu računati da će se smijati sa mnom. VOLIM SVOJU STIJENU!!!
Osjećam da je došlo vrijeme da "odrastem".Bolje rečeno, osjećam da moram postati ozbiljnija.Nekako je došlo to vrijeme kad krećeš u neki novi svijet, kad postaješ odgovorniji, kad više nisi tako bezbrižan...Zapravo, bilo je i vrijeme.Studiram već pet godina, još tri ispita do diplome, već radim u struci, zarađujem sama svoje novce, razmišljam kako ću ih raspodjelit, razmišljam kakav ću posao radit kad diplomiram...Znam koliko mi je vremena trebalo da se naviknem ići svaki dan na posao, dizati se rano ujutro i imat jednu tako veliku obavezu.Nema više spavanja do podne, nema više izostajanja s predavanja, nema više trosatnih kava i bezbrižnog lutanja gradom itd.Čak više nisam toliko nabrijana niti na izlaske.Nije to više tulumarenje do 5 sati ujutro.Sad sam već u 1 pospana i ide mi se doma:(( Ali to mora biti tako.Još uvijek se privikavam na to sve i nisam spremna potpuno odrasti i biti ozbiljna a očito moram...
moram se pohvalit položila sam tri ispita i sad imam još samo tri do kraja:)) ne mogu vjerovat da se bliži kraj mom studiranju...kao da sam još jučer upisala faks...bilo je to jedno lijepo razdoblje mog života. puno raznoraznih uspomena, poznanstava, pijakni, "dugometražnih" kava, spavanja pod predavanjima, zezancije sa ekipom, stresova oko ispita itd. falit će mi to sve skupa
! 
! nekako mi je prebrzo prošlo ali sretna sam što sam imala priliku tako nešto uopće doživjeti, što sam imala priliku proživjeti svoju mladost na najluđi mogući način:)
Zaista ne znam šta bih danas pisala a nešto mi se piše:)) Imam najviše inspiracije kad sam tužna, jer se onda moram negdje ispucati, a i vrati se dobra stara prijateljica Patetika pa se riječi same tipkaju:)) No dobro, bolje da sam sretna pa da nemam kaj pisat. Uglavnom, bila sam par dana na Cresu. Raj na zemlji...Tako sam se lijepo odmorila, uživala na suncu, uživala na terasi pod zvijezdama, u mirisima mora, borova, vjetra, lavande...Kućica se nalazi tik uz more i u jednoj uvali tako da je pogled zaista veličanstven, kuća je prekrasna, terasa je u kamenu, sve je puno cvijeća, ružmarina , lavande, kamena...Imam osjećaj da još uvijek mogu namirisati Cres. Stvarno sam zahvalna što postoji jedno takvo mjesto na koje mogu otići i napunit baterije. Probat ću ovih dana i stavit par slikica da se uvjerite da govorim istinu:))Pravi mali raj.
Stvari su napokon došle na svoje:))) i ja sam došla na svoje...Moja stijena:)))Kako je lijepo to opet izgovorit....moja beba....Imam osjećaj kao da se nikad nismo niti rastali, kao da sam ova tri mjeseca što nismo bili zajedno jednostavno prespavala i moja stijena me probudila iz sna. Na najljepši mogući način. Glupo je opet ponavljati da smo shvatili gdje smo toliko griješili, ali jesmo, promijenili smo se. Malo smo "odrasliji" i opušteniji. Ne muče nas više one iste stare gluposti. Proveli smo par dana zajedno, jer moji su otišli u Bosnicu a njegovi u Kanadu tako da smo imali par dana samo za sebe. Bilo je baš prekrasno, kao da smo živjeli skupa. Kuhali smo ručkove, išli u šetnjice, držali se za rukice, gledali filmove, spavali i budili se jedno uz drugo:)) Danas mi totalno fali moja stijenica....
jeeeeeeeeeeeeeeeee:)) imam novi izgled bloga:))))baš mi se sviđa!!!!!!!kisssssssssssssssszzzzzzzzzzzz
U zadnje vrijeme se puno toga dogodilo.Prijatelj je i dalje prijatelj-i tako je najbolje, a u moj život se ponovno vratila moja stijena. To mi je pomalo zbunjujuće ali moram priznat da uživam. Ne znam kaj će bit od svega toga ali nadam se da možemo...da možemo opet profunkcionirati.Naš najveći problem bila je komunikacija, ali mislim da to možemo riješit i popravit. Međutim, ne želim donosit zaključke unaprijed pa ću vidjet kamo će me sve to skupa odvesti. Vrijeme će pokazat svoje, a vi mi držite fige da to sve skupa dobro završi, ma što god to DOBRO značilo;))